subota, travnja 11, 2009

Biografija

Kao djevojcica silno sam zeljela da, kad odrastem postanem uciteljica. Da se ponovno rodim, vjerovatno bih izabrala bas to zanimanje. Ne zelim time reci da je lako biti ucitelj, a nije, bogme, lako biti ni pjevac. Nekome sa strane moj posao, mozda, izgleda sjajno: glamur, novac, slava... No, to nema veze sa stvarnoscu. Sto se glamura tice, uvjek se vise pricalo o tome nego sto ga je zasita bilo, novca je, na zalost, malo, a sve cesce pitam samu sebe koja je, zapravo, cijena slave i je li ona previsoka.

U Smaragdnoj dvorani zagrebackog hotela "Esplanade" proslavila sam sa prijateljima i kolegama koji su pratili moju karijeru dvadesetu godisnjicu glazbenog rada. Bilo je nezaboravno, i suze su mi isle na lice kada sam pila sampanjac i nazdravljala sa Tedijem Spalatom, Jasminom Stavrosem (njenim bivsim deckom sa pravim imenom Milos Vasic, nekadasnjim bubnjarem, sa kojim je bila dok su bili zajedno u grupi "More" ob. redakcije), Remijem Kazanotijem, Zrinkom Tuticem, Toncijem Huljicem... Oni su me pocastovali svojim prisustvom mom slavlju, a ja sam im zauzvrat darivala album "Doris, s ljubavlju", koji je sastavljen od mojih najljepsih balada. Drago mi je sto se na tom nosacu zvuka, kao bonus, nalaze i skladbe "Moja ljubav" Ingrid Fles, "Projdi zoro" Toncija Huljica, te obrada pjesme "More, more", s kojim sam ja pred dva desetljeca pocela karijeru.

Verovali ili ne, ne znam da li me je itko nekad zvao mojim pravim imenom - Dorotea. Roditelji su ga izabrali tako sto su, dva mesjeca pre mog rodjenja, na papirice napisali nekoliko imena koja su im se svidjela, eliminirajuci ih metodom izvlacenja. A rodjena sam 16. travnja 1961. u Splitu, kao jedinica Dalmine knjigovotkinje Alice i postanskog sluzbenika Jakova (Brace) Dragovica.

Ja sam, dakle, fetva Splicanka, koja je stasala u gradu Svetog Duje i Dioklecijana. No, kao svakom djetetu s asfalta, meni je dozivljaj bio odlazak nonu Bozi i noni Jelici, koji su zivjeli u predragdju, u kuci sa smokvama. Na njihovu tavanu gdje su se cuvale baletne papucice i kazalisni kostimi nonine sestre, glasovite balerine Ane Roje, provodila sam sate i sate. Tragala sam za carobnjacima, vilama i vjesticama, stvorenjima iz moje djecije maste, koje sam oduvjek imala napretek. Mozda je bas na tom tavanu rodjena moja ljubav prema svjetlima pozornica, no ako se to i zbilo, nije bilo svijesno. Kao puckoskolka (ucenica Osnovne skole "Dobri", iste koju danas pohadja njen jedanaestogodisnji sin Borna), nikada nisam imala nijedan glumacki, recitatorski ili pjevacki nastup. Bila sam vrlo sramezljiva. Kada bi me uciteljica pozvala da pred cijelim razredom naglas procitam neki svoj sastavak, bila je to za mene grozna muka. Preznojavala sam dok sam citala. No, u mojoj sobi cesto sam znala zapjevati. Ljubav prema glabi naslijedila sam od svog barbe, maminog brata, trubaca Edija Radosavljevica, jednog od osnivaca "Splitskog festivala".

Zahvaljujuci njemu, ja sam kao desetogodisnjakinja vec imala mpresivnu kolekciju autograma koje su mi darivali Vice Vukov, Miso Kovac, Arsen Dedic, Maruska Sinkovic, Gabi Novak, Ana Stefok i Tereza Kesovija. Cuvala sam ih, kao najvece bogatstvo, u starinskoj plosanoj kutiji. Sumnjam da me itko od tih velikih pjevaca danas povezuje s crnokosom curicom s kikicama, kojoj su darovali svoje potpise. Sve njih mnogo sam bolje upoznala desetak godina kasnije, ali nisam ih, naravno pitala sjecaju li me se. Moji glazbeni idoli u to doba bili su Klaudio Vila, Gabi Novak i Tereza Kesovija, no nije mi bilo na kraj pameti da cu i ja jednog dana krenuti njihovim putem.

Kao klinka voljela sam skolu, bila odlikasica, ali i poprilican kampanjac. Nakon osnovne skole upisala sam splitsku klasicnu gimnaziju "Natko Nadilo", koju sam takodjer zavrsila s odlicnim uspjehom. U tom razdoblju polazila sam, doduse sa kracim prekidima, u baletnu skolu svoje tete Ane Roje. Imala sam smisla za plesni pokret, koji sam razvijala u klasi profesorice Lene Atamanski. No, balet mi je zauvijek ostao hobi, jer, priznajem, nisam bila dovoljno predana toj umjetnosti. Uostalom, narasla sam do 177 cm i postala previsoka za balerinu. I tako je baletna karijera slavne plesacice neslavno zavrsena i prije negoli je pocela. Ha,ha,ha...

Nema komentara:

Objavi komentar